Kulturno umjetničko društvo "Lipa" iz mjesta Sinac koje se smjestilo na izvorima kamenozelene vodne ljepotice Gacke u Lici nastalo je iz gotovo stoljetne tradicijetamburaškog orkestra punog naziva "Hrvatski tamburaški zbor LIPA Sinac" kojisvoj početak u materijalnom obliku veže za godinu 1923. iako je usmenim podacima potvrđeno da je djelovao i ranije. Prema našim izvorima time je njstarije takvo društvo na prostoru Like i među najdugovječnijima u Domovini. Tradicija sviranja vuče korijene iz crkvenog i školskog sustava. Prvi učitelj u sinčeranskoj školi koja je organizirano educirala naraštaje od 18. stoljeća (1781.) bio je i orguljaš pri baroknoj crkvi sv. Ilije. Ljubav i znanje za glazbu prenošena je tako i pri crkvenom oltaru uz pučko pjevanje misa, a i životna svakodnevica žitelja mjesta običavala je prigodne pjesme, ples i svirku. Svakodnevno je svirana tamburica samica ili dvojnice (diple).

Značajan je podatak da je gore pomenuti orkestar poznavao notalno pismo u vremenu kad dobar dio hrvatskog puka nije bio ni jezično pismen. To govori o razvijenosti mjesta i kraja oko Gacke u tom periodu. Povijest nije bila blaga,a ni pravedna prema Sincu. Iza bogatog i plodnog razdoblja za gospodarstvo i kulturu slijedili su dani smanjenih mogućnosti, a time i iseljavanja stanovništva i osiromašivanja kulturnih dobara. Iako Sinac bilježi nekoliko značajnih nalazišta još iz vremena Japoda čiji se eksponati čuvaju u HAZU u Zagrebu, rijetki se toga sijećaju i unatoč potrebi dodatnog istraživanja ista nisu učinjena. Od kud ime "Lipa"? Još iz legendi starih Slavena pamti se priča da su Hrvati kraj svojih kuća sadili lipe u kojima su prema vjerovanjima stanovali dobri bogovi, čuvari kuće. Stoljetne lipe i danas čuvaju zdenac kralja Tomislava u staroj jezgri mjesta, a KUD "Lipa" čuva baštinu starih vremena kroz trud i ljubav prema Sincu, Gackoj, Lici i Hrvatskoj, zapravo ljubav prema svom narodu kroz sinčernsku čakavicu kojom vješto tke književna djela Jadranka Prša, hrvatska antologijska pjesnikinja, zvuk pisme i svirku tamburice uz *teplo materino ognjišće.* Danas Lipa nastavlja suvremenijim metodama ostvarivati davnodane ciljeve pomaganja kulturnim institucijama područja na kojem žive i djeluju, sačuvati duhovnu baštinu najstarijih žitelja, kao i materijalna blaga ovog kraja, od zaborava i izumiranja. Kroz ovih 87 godina postojanja društvo je utihnulo, ali radilo i za vrijeme Domovinskog rata. Sadašnjim radom nastoji očuvati vrednote koje ognjišta kuće, crkve i domovine čuvaju kao vječna žarišta bitka i postojanja naroda Hrvata.

Članovi i članice Društva mirno dolaze i odlaze noseći sa sobom dio naučenog blaga i sijući ga dalje. Danas Društvo bilježi 50-ak aktivnih članova. Podjeljeni su u grupe prema dobi i aktivnostima. LIPA je sekcija koja okuplja standardnu postavu aktivnih članova te istražujući i uvježbavajući izvode program pjesme, plesa,sviranja i glume. ROŽICE su dječja skupina koja se bavi svim aktivnostima kao i Lipa, okuplja djecu u dobi od 6-12 godina. VRIDNICE su starija ženska skupina koja njeguje izvorno pjevanje te educira mlađe o običajima i zanatima kroz radionice. Članice sudjeluju i u pjevanju Pučkog pjevačkog zbora "ZRNJE GOSPINE KRUNICE" pri župi sv Ilije. Kao povijesna sekcija djeluje TAMBURAŠKI ORKESTAR čiji članovi sudjeluju i u folklornom sviranju te kroz dječju skupinu odgajaju nove naraštaje tamburaša. Iz ove skupine izdvajamo SAMIČARE, svirače izvornog instrumenta ovog kraja koju nazivaju samicom, dangubicom ili kuterevkom prema mjestu Kuterevu u kojem se i danas izrađuje.